Činjenica da se ova publikacija nalazi pred zainteresiranom publikom sada, uoči pripreme nove Strategije nacionalne sigurnosti, naravno, nije sporedna. Sa pokretanjem i otvaranjem niza relevantnih pitanja o sigurnosti želja nam je iskoristiti momentum oblikovanja nove javne politike i potaknuti u (zainteresiranoj) javnosti diskusiju o konturama, sadržaju i dosegu buduće sigurnosne politike RH.
U proteklih godinu dana Hrvatska je bila suočena sa dva nova i zahtjevna izazova koja su podrazumijevala njeno dosad najintenzivnije učešće unutar globalne sigurnosne konfiguracije koja se, i vrijednosno i funkcionalno, nalazi pred velikim izazovima. Prvi se odnosi na njeno nestalno članstvo u un Vijeću sigurnosti (u trajanju od ukupno dvije godine), a drugi na nedavno stečeno punopravno članstvo u nato savezu (uz prisutna sporenja o demokratskom legitimitetu takve odluke).
Unatoč takvom razvoju događaja, koji su pitanja globalne sigurnosti nesumnjivo podigli na viši stupanj percepcije u zemlji, Hrvatska, radi poteškoća u rješavanju graničnog spora sa Slovenijom te kroničnim zastojem u proširenju Europske unije, još uvijek nije u potpunosti integrirana u eu, pa tako ni uz prakse uobičajene za donošenje i provođenje europskih politika.
Sa druge strane, u regiji i dalje postoji nekoliko točaka latentnog sukoba čiji temeljni uzroci još nisu u potpunosti nestali, a pod pritiscima poput financijske krize sada jasnije dolaze do izražaja. Hrvatska, okružena ovim okolnostima, do kraja 2009. godine treba revidirati, izmijeniti i donijeti novu Strategiju nacionalne sigurnosti kao temeljni strateški dokument koji utvrđuje političke stavove o temeljnim pitanjima nacionalne sigurnosti.
Međutim, neovisno o proizvodnji strateških dokumenata, u javnosti i dalje nedostaje ili se tek u tragovima javlja supstancijalna diskusija o ljudskoj sigurnosti (human security), koja bi, sintetički, prethodila utvrđivanju i procjeni prioriteta sigurnosne politike.
Polazeći sa tih premisa, Heinrich Böll Stiftung kroz okupljanje autora/ica priloga sakupljenih u ovoj publikaciji nastoji potaknuti donosioce odluka u području sigurnosti na što veću participativnost i otvorenost prema drugim dionicima i njihovim prijedlozima prilikom predlaganja nove sigurnosne strategije, ali i još bitnije, ukazati na ograničenja redukcionizma koji je dosad često pratio definiranje pojma
sigurnosti u rh.
K tome smo htjeli ukazati na brojne druge procese koji vrlo često nisu prepoznati kao relevantni u samom “sigurnosnom diskursu”, a nedvojbeno utječu na interpretaciju, a posljedično i na reguliranje sigurnosti u zemlji i njenom neposrednom susjedstvu.
Bilo bi pretjerano reći da smo ovim potezom htjeli stvoriti vrijednosnu platformu koja može proširiti koncept sigurnosti i povezati ga sa globalnim izazovima koji nisu uvijek i samo nužno vezani uz organizirani kriminal, terorizam i prevenciju novih oružanih sukoba.
Pitanja energetske sigurnosti, klimatskih promjena, sigurnosti opskrbe hranom, kao i migracija, regionalnih razlika, diskriminacije ili isključenosti pojedinih društvenih skupina, daleko su uže povezana sa pitanjem sigurnosti nego što se to na prvi pogled čini. Ne za sve, no za neke od upravo spomenutih težišta od autora smo dobili kompetentne osvrte koje želimo podijeliti i sa stručnom, i sa širom javnošću.
Oni u nikojem slučaju ne pretendiraju riješiti sva sigurnosna pitanja relevantna za Hrvatsku ili njeno šire okruženje niti odgovaraju na sva ograničenja jedne buduće sigurnosne politike. Dapače, kroz ove autorske priloge želimo stvoriti podlogu za daljnju i dublju diskusiju o pitanjima ljudske/nacionalne sigurnosti i onima koji oblikuju sigurnosnu politiku (i dokumente poput sns) dostaviti neka viđenja kojima je moguće produbiti razumijevanje buduće sigurnosne politike.
U nijednom trenutku, ovaj pokušaj ne nastoji dati više legitimacije procesu donošenja politika nego on objektivno postoji već pokušava sugerirati ekstenziju pojma iznad uskog obrambeno-obavještajnog shvaćanja nacionalne sigurnosti, u smjeru građanskog poimanja sigurnosti.
Oni kritičniji mogu nam spočitnuti da naša namjera ide u prilog tzv. “securitizaciji”, koja svaku pojavu proglašava “sigurnosnim problemom”, no upravo suprotno, smatramo da do kvalitetne sigurnosne politike ne možemo doći ukoliko ne prepoznamo cijeli niz nekonvencionalnih prijetnji sigurnosti koje vrlo često uzrok imaju u neodgovornom odnošenju prema okolišu i prirodi, nepravednoj podjeli i upravljanju resursima, socijalnim i regionalnim nejednakostima, neodrživoj proizvodnji hrane itd…
Upravo ovaj smjer interpretacije može pridonijeti demilitarizaciji društva koju direktno ili indirektno nastojimo zagovarati; kroz održivu klimatsku/ energetsku politiku, ali i kroz mirovnu politiku kao oslonce sigurnosne politike koja kroz poštivanje ljudskih prava i smanjivanje socijalnih razlika može umanjiti sigurnosne prijetnje sa kojima se susrećemo.
Neki od ovih aspekata već su, bar nominalno, prepoznati u pripremi i nacrtima novog dokumenta (sns) i želimo podržati taj smjer oblikovanja sigurnosne politike.
Skup tekstova sa kojima se ovdje susrećete i po pristupu i po metodologiji je raznolik, uostalom, kao i sami autori/ce koji dolaze iz organizacija civilnog društva, akademske zajednice i medija. Iako metodološki
to može predstavljati ograničenje prilikom mogućih usporedbi, smatramo da je upravo ovaj tip raznolikosti koristan za daljnju raspravu o sigurnosti.
I za kraj, nimalo slučajno, retoričko pitanje koje postavljamo u naslovu sa posebnom intencijom traži aktere koji proizvode “nesigurnost” sa jedne, ili je pak trebaju, sa druge strane. Pritom smo svjesni da nedostatak sigurnosti, uzrokovan dubokim tektonskim pomacima na svjetskoj pozornici (koji vode novoj preraspodjeli resursa i eroziji uloge države kao instance koja je donedavno “osiguravala” ili “proizvodila” uvjete za sigurnost), može nerijetko dolaziti i od vanjskih okolnosti koje nije uvijek moguće kontrolirati (poput prirodnih katastrofa).
No, imajući na umu koncept ljudske sigurnosti, i potrebu za demilitarizacijom, vraćamo se uvijek iznova na institucije koje su i u takvim okolnostima dužne postaviti temelje za buduću sigurnosnu politiku. Još jednom, zbog prepoznavanja ove iste potrebe, zahvaljujemo se svim
autorima/cama i ostalima koji su doprinijeli izradi ove publikacije.
Vedran Horvat
Voditelj ureda za Hrvatsku
Heinrich Böll Stiftung
Preuzmi PDF, (803 KB, 143 str.)
