Ivan Grdešić

    Peti hrvatski predsjednički izbori, odnosno, izbor trećeg hrvatskog predsjednika, obilježeni su utjecajem tri grupe čimbenika: stanjem u državi i društvu, specifičnim osobinama izbornih aktera i njihovim djelovanjem te karakteristikama izbornih pravila.

Hrvatski predsjednički izbori su na razini države određeni:

• Ekonomska kriza, gospodarska recesija, koju primarno generira država krizom proračuna, neplaćanjima, visokim porezima, neproduktivnim investicijama, novčanim transferima populaciji koja pruža izbornu podršku, vanjskim zaduženjem, itd.
• Delegitimirana izvršna vlast države koju je postavio bivši premijer nakon što je dao ostavku bez ikakvog obrazloženja. Osim gospodarske krize u Hrvatskoj već duže vrijeme postoji i kriza političkog vodstva.
• Korupcijske i kriminalne afere prvenstveno u državnim tvrtkama koje su izbile nakon odlaska predsjednika vlade Sanadera. Stvoren je dojam da je upravo on bio brana učinkovitoj borbi protiv korupcije. Nije sasvim jasno jeli riječ o taktici Jadranke Kosor da diskreditira svojeg prethodnika i njegove saveznike, iskrenom interesu da se upusti u borbu protiv korupcije ili političkoj slabosti koja je omogućila medijima da prodru u državne tvrtke i otkriju korupcijske afere.
• Početak kraja pregovaračkog procesa o članstvu u EU nakon dogovora sa Slovenijom o arbitražnom postupku za rješenje graničnog pitanja. Barem tri od pet godina prvog mandata novog predsjednika bit će u vrijeme članstva RH u EU. Cijeli mandat bit će dominantno obilježen pregovaračkim i pristupnim procesom kao i prvim godinama prilagodbe članstvu u EU.

Karakteristike samog izbornog procesa i izbornih aktera pak obilježava:

• Veliki broj predsjedničkih kandidata (12) od kojih 3 predstavljaju ljevicu i lijevi centar a 9 desnicu i desni centar. Nedostatak političkog vodstva, izbjegavanje lidera političkih stranaka da sami sudjeluju u predsjedničkim izborima kao kandidati, dovelo je do prevelikog broja kandidata koji su, posebno na desnici, fragmentirali biračko tijelo.
• Svi kandidati politički su dominantno oblikovani u posljednjih 20 godina neovisne države, te za razliku od ranijih predsjedničkih kandidata u socijalizmu nisu bili važni politički akteri. Tako su izbjegnute ranije uobičajene kritike za «komunističku prošlost».
• To su izbori u kojima ne sudjeluje aktualni predsjednik države pa su svi kandidati u sličnoj polaznoj poziciji, osim Milana Bandića koji se kao gradonačelnik Zagreba predstavlja kao nositelj «druge najvažnije izvršne funkcije u državi».
• Kombinacija stranačkih kandidata te nestranačkih, od koji je nekoliko neposredno prije izbora izbačeno iz stranaka zbog svoje kandidature. Opće nezadovoljstvo s političkom elitom, razočaranje u politički proces i alijenacija od politike potaknulo je napuštanje političkih stranaka, kršenje stranačke discipline kao i angažman izvorno nestranačkih kandidata. Njihov mogući izborni uspjeh neposredno će utjecati na slabljenje demokratskih institucija države.
• Vremenski dugačka i skupa izborna kampanja.

Treća kategorija obilježja izbornog procesa su izborna pravila i problemi biračkog tijela:

• Neposredni izbor predsjednika s pravilom apsolutne većine u prvom krugu i sa drugim krugom ukoliko uvjet od 50 posto plus jedan glas onih koji su glasali nije ostvaren. Takvi izbori traju dugo, skupi su, ali izbornom pobjedniku pružaju relativno visoki legitimitet.
• Pravila podnošenja kandidature, 10.000 potpisa podrške, omogućavaju relativno lagano postizanje kandidature. Jeftin ulazak u izbornu utrku potiče nezavisne kandidate na sudjelovanje te raspršuje interes birača, otežava medijsko praćenje kampanje, te u pravilu vodi u drugi krug izbora s malom potporom birača.
• Biračko tijelo neprecizno definirano u biračkim popisima, sa značajnim brojem «mrtvih duša» i 10 postotnim dijelom birača izvan RH. Građani s pravom glasa izvan Republike Hrvatske mogu utjecati na rezultat prvoga kruga, te obzirom na razinu sudjelovanja u izborima mogu utjecati na opću razinu sudjelovanja.
• Pravila financiranja kampanje bez financijskih ograničenja, s minimalnim nadzorom i bez sankcija dovode to netransparentnosti donacija, izrazitih financijskih prednosti u kampanji, te usmjeravanja kampanje na kupnju televizijskog vremena.
• Nepovoljno zakonsko vrijeme za održavanje kampanje i samih izbora, tijekom božićnih i novogodišnjih praznika, školskog raspusta i mogućeg hladnog vremena.

Rezultati prvog izbornog kruga jasno su pokazali kako navedeni čimbenici djeluju u realnom političkom i izbornom procesu. Nedostatak političkog vodstva dovodi do prevelikog broja kandidata, rasipanja glasova i niske legitimnosti ulaska u drugi izborni krug. Ekonomska kriza i demokratski deficiti dovode do niskog sudjelovanja građana u izbornom procesu (44%).

Aktivne stranke u izborima ostvaruju dobre rezultate (SDPH, IDS i HNS) obzirom na svoju stranačke potencijale. Nestranački ili bivši stranački kandidati djeluju populistički i štete demokratskim institucijama podrivajući njihovu legitimnost.

Pobjeda Ive Josipovića, kandidata SDP-a, prva je značajna samostalna pobjeda te stranke. U slučaju njegove konačne pobjede SDP će ostvariti značajan politički uspjeh i akumulirati politički kapital za moguće izvanredne (i redovne) parlamentarne izbore. Predsjednik stranke Zoran Milanović takvom bi pobjedom potvrdio svoj status u stranci i porazio unutarnju stranačku opoziciju posebno onu vezanu uz gradonačelnika Bandića.

Dobar rezultat nestranačkog kandidata Milana Bandića posljedica je dva glavna faktora, slabosti kandidata HDZ i visoko financirane populističke kampanje.

Uloga novog predsjednika sa dosadašnje stabilizacije političkih institucija i kontrole vojnog sektora pomiče se prema poslovima ulaska i članstva RH u EU. Europska politika postaje unutarnja politika i uloga predsjednika bit će u tom smislu značajnija nego što je to bila do sada u unutarnjoj politici zemlje.

Prvi izborni krug hrvatskih predsjedničkih izbora nije donio velika iznenađenja u svojem rezultatu ali je pokazao fragilnost političkih institucija i nisku razinu povjerenja građana u demokratski proces. Percepcija građana da demokratskim procesom mogu utjecati na stanje stvari u državi i na svoju sudbinu zastrašujuće je niska.