Saša Poljanec Borić

Rijetko čitam Globus, uglavnom zato jer sam uočila da većina tekstova koji se tamo objavljuju nemaju nikakve veze s istinom. Za one koji su studirali društvene znanosti i kojima je barem Aristotel ostao u sjećanju, samo je po sebi razumljivo da je istina relacijski odnos u kojem spoznaja/interpretacija ima veze sa stvarima tj. realnošću ili u latinskoj verziji: Veritas est adequatio rei et intellectu.  Zato ovaj tjednik koji se hvasta da je „puls nacije“, školovanu osobu uglavnom mora zanimati kao tranzicijski fenomen, a ne kao medij koji se bavi tranzicijskim činjenicama i procesima.

Valja ga, dakle, čitati onda kad čovjek očekuje da bi se nekom važnom društvenom temom moglo manipulirati. U tom su smislu dva zadnja broja prava poslastica. Pred dva tjedna usred je spomenutog tjednika objavljena tzv. „vrijednosno neutralna“ reportaža o povijesnom toku građevinskih mjena u Varšavskoj, čija je, mertonovskim rječnikom rečeno, latentna funkcija bila pokazati da je gradnja/promjena normalna životna dinamika koju mogu osporavati samo likovi kompletno izgubljeni u vremenu i prostoru... No, tek se u jučerašnjem broju „latentna funkcija“ reportaže o mjenama u Varšavskoj iskazala u svojoj punoj mjeri. U njemu je, naime, urednički kolegij dalje razradio platformu čiji je cilj, posve je jasno, izgraditi novu karizmu g. Tomislava Horvatinčića u uvjetima u kojima g. Milan Bandić više nije bitan partner.

Koncept ide otprilike ovako: a) poduzetnički duh g. Horvatinčića je nesalomljiv, svi ga ometaju a on se ne da (vidi reportažu: „Pet katova ispod Cvjetnog trga“, b) poduzetnikov arhitekt g. Podrecca superioran je, kozmopolitski orijentiran „naš“ čovjek – osoba koja na pravi način pomiruje ukorijenjenost u „široj regiji“, društveni status i globalni uvid pa će on, uz pomoć Hypo Banke i H&M-a, izvući Zagreb iz njegove nazadne malograđanštine koja ne želi iskoračiti u prvu „ligu“(vidi polustrukturirani intervju: „Mogli ste biti prva liga, a vama smeta rampa“) c) pobunjenike predstavlja frustrirana i profesionalno neostvarena osoba i još k tome žensko koje nema pojma o realnom sektoru i muškom svijetu, jednostavno ne kuži da nema kruha bez malo tajnih dogovora pa očajnički paradira vodeći unaprijed izgubljenu bitku.  (vidi kolumnu: „Rat u mojoj maloj Varšavskoj“).

Tri različita novinarska formata, u jednom broju, o jednoj te istoj temi, s jednim jedinim ciljem, neutralizirati i demoralizirati pobunu koja ima demokratski karakter i koja, jasno je svima: vodi bitku protiv korupcije i društvene nepravde te katatoničnih gradskih i nacionalnih institucija koje im ne staju na kraj. Mora da je Globusu stvarno teško s financijama kad pada ovako nisko, kad misli da je ciklusom fotoreportaža, intervjua i kolumni moguće supstituirati kontekst u kojem se projekt izvodi.

Ali kontekst je teško opisati, to dugo traje, nitko to neće čitati, mantra je koja kruži novinarskim krugovima. S obzirom da sam ja uvjerena da je kontekst lako opisati i da će ga velik broj ljudi, na brzinu, rado pročitati evo ga, u nastavku, u par rečenica.

Projekt je „pod svoje“ uzeo SDP-ov gradonačelnik, koji Podreccin rafinman razumije koliko i nuklearnu fiziku. Umjesto da objavi ekspertizu Škole narodnog zdravlja Dr. Andrija Štampar, čovjek je svojedobno pio vodu pred  televizijskim kamerama ne bi li dokazao da voda u Vrbanima nije bila zagađena, iako je poprilično smrdjela. Kad se dobrano napio te vode, zaključio je da karizmatičnom poduzetniku može darovati i cijelu jednu ulicu pa je raznim šalama i pošalicama uvjerio SDP-ovu većinu u Skupštini da je to pametno.

Pamet se sastojala u pragmatičnoj i dalekovidnoj procjeni da je bit socijaldemokracije u tome da se tajkunima za borbu protiv štakornjaka: daruje ulica.  Kad su taj i takav SDP s njim na čelu prozreli mladi ljudi koji, iako dijele zabrinutost zbog pojave štakora u vandaliziranim dijelovima grada, nisu za svoje potrebe mogli  dobiti niti ruševnu Goricu kod Kvatrića, a kamoli ulicu u pješačkoj zoni, došlo je do pobune.  S druge je strane jedna poprilično školovana glumica uočila da se ruše stare kuće na Cvjetnom trgu na kojem HDZ-ov Ministar g. Biškupić naplaćuje spomeničku rentu koja se dijeli tako da 60 % tih sredstava ide lokalnoj samoupravi a 40% tih sredstava državi. Bilo joj je čudno da on u Zagrebu prikuplja porez na lokacijsku rentu koju proizvodi baština a da pritom tvrdi da on za baštinu u Zagrebu uopće nije nadležan.

Kako ni intelektualcima s kojima se glumica druži također nije bilo jasno kako to da je Ministar g. Biškupić nadležan prikupljati rentu da bi štitio baštinu a nije nadležan zaustaviti rušenje baštine, krug prosvjednika malo se povećao. Još se malo povećao nakon što se uočilo da se HDZ i SDP u Zagrebu uopće ne svade iako jedni daruju ulice, a drugi gledaju kroz prste dok se uništava baština bez obzira na to što su te dvije stranke, u drugim dijelovima države ljuti neprijatelji. Nakon  toga su mladi ljudi, glumica i sada već dosta velik broj intelektualaca zaključili da nešto ne štima niti  s funkcioniranjem SDP-a, niti s funkcioniranjem HDZ-a. Onda  su mladi ljudi odlučili skupljati potpise ne bi li osporili: a) darovanje ulice za koje je bio odgovoran SDP i b) rušenje baštine za koje je bio odgovoran HDZ.

Onda su skupili 55 000 potpisa što je 5 puta više nego što treba za predsjedničku kandidaturu ali – stranke nisu reagirale.  Boli ih glava za demokraciju kad nema izbora na vidiku. Tada je 4.000 ljudi koliko se skupilo na skupu „Odustanite“ zaključilo da stranke uglavnom zanima akontacija a ne demokracija. E, tu je Globus došao na svoje jer akontacija, a ne demokracija zanima i taj tjednik. Zato taj tjednik nasilno ponašanje transvaluira u poduzetništvo, preživjelo miteleuropsko prenemaganje u rafinman, omalovažava  individualnu/civilnu borbu protiv nepravde. Zato udara po Pravu na grad, Zelenoj akciji i gđi Urši Raukar.

Moram priznati jedno. Jasno mi je zašto to radi tjednik. Ali, nije mi jasno zašto na to pristaju novinari.

NAPOMENA: Kao i uvijek, odgovornost za sadržaj tekstova snose sami autori tj. same autorice. Iznesena mišljenja autor/ica ne odražavaju nužno stajalište Heinrich Böll Stiftung-a.